Po priči moje tetke, njen sin, moj bratić, od malih je nogu, ali zaista od malih nogu, pratio vlakove, lokomotive, po završetku srednje upisao je prometni fakultet, smjer željeznica, vlakovi (ili kako god da se to zove)…. Danas radi u HŽ-u ….
Moja majka je od malih nogu voljela brojat vagone željezničkih kompozicija…. To je bio možda njen jedini način za razbibrigu (ima li razbibrige u ratno vrijeme, mislim… kakva mi je to glupa konstatacija) u Zemunu gdje je živjela od svoje sedme do dvanaeste godine života…. Sjećam se da je i meni i sestri usađivala tu naviku, da dok sjedimo u autu i čekamo da se podigne rampa na željezničkom prijelazu, brojimo vagone… ta navika traje i danas, premda ima sve manje željezničkih prijelaza na kojima trebaš stajat i čekat da prijeđeš prugu…. Pronašla sam ja drugi način… brojim vagone vlakova kad se vozim paralelno s njima, …
Izgleda da nam je ta ljubav prema vlakovima nekako upisana u genetski kod… počelo je sa Dorighijem… pradjedom…. Dublje u obiteljsko stablo bez da se maknem iz Zagreba ne mogu, jer mi informacije jednostavno nisu na raspolaganju…..
Naime, trebala bih do Trente u Italiji….. i možda i danima sjedit u nekim arhivama da bih došla do podataka koje tražim….. Jer, iz Trente su došli u Bosnu….. poslalo ih…. Depešom… da grade prugu…… tome sad ima nešto više od sto godina…..
Dorighi, Daldon, Goyo, Mott… to su prezimena obitelji koja su došla i s kojima je moja obitelj imala obiteljski i dobre prijateljske veze….
Nastanili su se u Siminom Hanu i Ilinčici… koliko znam još ih ima u Tuzli… da li i u Siminom Hanu i Ilinčici, ne znam…. Tu, u Siminom Hanu, rodilo se njih troje, moja baka i njena sestra i brata….
Slike snimljene za vrijeme izgradnje pruge deda i baka su čuvali ko oko u glavi, … našla sam ih u trenucima kad je trebalo ispraznit dedin stan jer je bio prodan… znala sam da deda čuva dokumente, do njih mi je bilo stalo…. Ali slike su mi bile iznenađenje…..
Možda neko iz Tuzle ima duplikate ovih slika, možda neko može odgonetnuti koja je to pruga bila građena i gdje i kada…..
Pradjed je poslije otišao za Liku, opet gradit prugu….. tu u Gračacu osnovao je drugu obitelj, imao kćer, moja baka i njena polusestra su znale jedna za drugu, bile u kontaktu, ne znam jesu li se ikad srele….. našli smo je tek iza ovog rata, 2003. godine…. Njihova u ratu oštećena i poslije rata obnovljena kuća (preko Velebita bježali pješice) nalazi se gdje?..... uz samu prugu…
Njihova frapantna sličnost me bacila s nogu…. Kao da mi se baka vratila sa onog svijeta…. (znam da svi mi imamo nekog svog fizičkog dvojnika, ali nedavno sam našla još jednu osobu s kojom nemam nikakve rodbinske veze, a moja baka i ta žena sliče ko jaje jajetu…)
