TE TRI SLATKE RIJEČI

Još uvijek stoje kao putokaz. Gdje skrenuti. Kojim putem, cestom ići.
Ceste uskoro neće više biti, ali... hoće li te put ipak nanijeti do mene? Hoću li ja znati naći put do tebe?

Znam ime tvog grada, trebam ga samo potražiti na mapi...

IGRE PRIJESTOLJA

Svijet zaista ne razumije nas Hrvate. Nas 4 i po miliona važnih, jedinih, univerzalnih, unikatnih, jedinstvenih Hrvata.

Jer da nas razumije i cijeni, ne bi Obama samo tako, na svoju ruku, potpuno bezobzirno, egocentrično i egoistično, odredio datum tamo nekog summita.

Nije mi jasno da od stotina savjetnika koje ima ama baš nijedan mu nije ukazao da ne može samo tako odrediti datum 18.2.2015. za održavanje tog skupa predstavnika naoko najvećih i najmoćnijih država svijeta kako bi se dogovorili o načinu borbe protiv raznih ekstremizama.

Jer 18.2.2015. je vrlo važan dan za gospođu President Elect. Ona je naime pozvala sve te iste ljude na svoju inauguraciju, i pazi sad ovo. Sva ta gospoda su odlučila radije ići na summit kod Mr President umjesto da dođu na Inauguration Day kod Mrs President. Kako li su se samo usudili!

I šta sad? Kako sad da ona izreče predsjedničku zakletvu kad je nitko od ne-hrvata neće moći slušati? Mi, državljani ove države nismo bitni. To je poznato samo onima kojima amnezija i Alzheimer još nisu pokazali simptome. Ovi drugi, sa simptomima, mogu se lagano pakirati za Bruxelles, tamo je naime ako me sjećanje ne vara, dozvoljena eutanazija.

Gospođi President Elect nije preostalo ništa drugo nego da Inauguration Day prebaci na 15.2.2015. Šta to konkretno znači? Hrvatska će u tih nekoliko dana imati dva predsjednika. To se zove država. Nije nam dosta jedan, mi moram imati dva. I ne samo to...

Za svaki spol po jedan, za svaki politički smjer po jedan, nek se nađe... bolje da imamo dva nego da nemamo nijedan.

Ispada da je prva briga koji će od ta dva predsjednika ići kod Obame da mu uputi ukor pred isključenje jer se usudio sazvati summit na dan kad će cijela Hrvatska širom otvorenih očiju i klempavih ušiju gledati i slušati kako Mrs President To Be gubi ovo To Be i postaje članom jednakijih od jednakih.

Josipović se izjasnio da je njegov zadnji službeni put u Auschwitz, na današnju komemoraciju žrtvama njemačkih nacističkih logora, a Mrs President To Be preuzima dužnost tek 19.2.2015. I eto nama opet ustavne krize.....

Nadalje, u Hrvatskoj, za one koji ne znaju, traje Treasure Hunt, pardon Castle Hunt. Uporno se traži dvorac gdje će, još uvijek President Elect, stolovati, a vjerojatno i ubaciti svoju obitelj, koja jadna nema gdje stanovati. Nisu još ni školu izabrali, a kamoli vratili se u Hrvatsku, ali kako i da se vraćaju kad još dvorac nije pronađen!?

Ono što mene u međuvremenu muči, kad smo mi postali Kraljevina? I jesmo li? Ne, nismo, tu vijest sigurno nisam prespavala.

Ali shvatila sam da Mrs President To Be sigurno kroči utabanim stazama koje je HDZ solidno iskrčio... A ako kojim slučajem nije šta još iskrčeno, evo prilike da to uradi Mrs President To Be za Mr Prime Minister To Be.

Uloge su podijeljene. Njima glavne role, nama ulogu dvorske lude i harlekina. Ili bolje, circus freaks... jer samo mi možemo sebe nagraditi ulaznicom za cirkus.